Dejan JOVANOVIĆ protiv Srbije i 6 drugih predstavki
Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: Sud) je 31. marta 2026. godine doneo, a 7. maja iste godine objavio odluku u predmetu Jovanović i dr. protiv Srbije, broj 39827/16.
Odluku je doneo tročlani Odbor.
|
Predmet se odnosi na navodno neujednačenu domaću sudsku praksu u pogledu zahteva za isplatu dodataka na platu za prekovremeni rad, noćni rad i rad tokom državnih i verskih praznika koji obavljaju policijski službenici zaposleni pri Ministarstvu unutrašnjih poslova. Prvi, drugi, treći i peti podnosilac predstavki su se takođe prituživali da su lišeni svoje imovine, jer su sudovi odbili njihove tužbene zahteve. |
OKOLNOSTI SLUČAJA
Podnosioci predstavki, gospodin Dejan Jovanović (u daljem tekstu: prvi podnosilac), gospodin Jovica Biorac (u daljem tekstu: drugi podnosilac), gospodin Srećko Jolović (u daljem tekstu: treći podnosilac), gospodin Radomir Morokvašić (u daljem tekstu: četvrti podnosilac), gospodin Zvonko Popović (u daljem tekstu: peti podnosilac), gospodin Saša Zuber (u daljem tekstu: šesti podnosilac) i gospodin Damir Zuber (u daljem tekstu: sedmi podnosilac) bili su zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: MUP).
Prvi i drugi podnosilac su bili zaposleni na graničnom prelazu Špiljani prema Crnoj Gori, treći i peti podnosilac su bili zaposleni kao pripadnici Uprave za vatrogasno spasilačke jedinice, vatrogasci u vatrogasnoj jedinici u Novom Pazaru, četvrti podnosilac je bio zaposlen na graničnom prelazu prema Republici Hrvatskoj (Dunav - Bezdan), a šesti i sedmi podnosilac su bili zaposleni u Policijskoj upravi Sombor - Policijska stanica Apatin.
Svi podnosioci su podneli tužbe nadležnim osnovnim sudovima protiv svog poslodavca radi isplate neisplaćenih zarada po osnovu prekovremenog rada, rada noću i rada u vreme državnih i verskih praznika. Prvi, drugi, treći i peti podnosilac su podneli tužbe Prvom osnovnom sudu u Beogradu, a preostala tri podnosioca Osnovnom sudu u Somboru.
Svi prvostepeni sudovi su tužbene zahteve podnosilaca odbili kao neosnovane. Prvostepene presude su potvrđene od strane nadležnih apelacionih sudova.
Nezadovoljni ishodom postupaka pred sudovima opšte nadležnosti, podnosioci su izjavili ustavne žalbe Ustavnom sudu (Už-2681/2014, Už-1447/2014, Už-5541/2013, Už-8561/2014, Už-1836/2015, Už-4208/2015) koje su odbijene kao neosnovane. Ustavna žalba sedmog podnosioca je odlukom Ustavnog suda Už-126/2015 od 2. marta 2017. godine odbijena u pogledu pritužbi na povredu prava na pravično suđenje, dok je odbačena u pogledu pritužbi na neujednačenu sudsku praksu zbog nepostojanja „dubokih i dugotrajnih razlika koje su dovele do pravne nesigurnosti“.
PRITUŽBE PODNOSILACA I POSTUPAK PRED SUDOM
Podnosioci su podneli predstavke Sudu u junu 2016, i u februaru, julu, septembru i oktobru 2017. godine.
U predstavkama su se prituživali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija) tvrdeći da su odbijanje njihovih građanskih tužbi i navodna flagrantno neujednačena sudska praksa domaćih sudova u pogledu merituma njihovih sporova stvorili pravnu nesigurnost i doveli do uskraćivanja pravde. Pojedini podnosioci su se prituživali na (1) nedoslednu sudsku praksu Vrhovnog i Ustavnog suda i/ili njihovih različitih veća, posebno u pogledu dostupnosti žalbe o pravnim pitanjima (revizija) u ovoj vrsti sporova i/ili (2) kršenje njihovih imovinskih prava prema članu 1. Protokola broj 1 (prvi, drugi, treći i peti podnosilac).
ODLUKA SUDA
- član 6. stav 1. Konvencije
Tužbe podnosilaca su odbijene u vremenskom periodu od juna 2013. do maja 2015. godine, na osnovu poređenja njihovih koeficijenata zarade sa koeficijentima drugih policijskih službenika, a u istom periodu su usvajani istovetni tužbeni zahtevi njihovih kolega, što je dovelo do „dubokih i dugotrajnih razlika“ u sudskoj praksi apelacionih sudova koje su usaglašene pravnim stavom Vrhovnog suda od 10. novembra 2015. godine.
Prema shvatanju Suda, podnosioci su se nalazili u istoj pravnoj situaciji kao i podnosioci predstavki u predmetu Šabanović i dr. protiv Srbije (br. 39819/16 i 4 dr., od 7. oktobra 2025. godine). Imajući u vidu zaključak Suda u tom predmetu da se nalazi i tumačenja prava od strane sudova ne mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim, činjenica da je po tužbama podnosilaca odlučeno pre usvajanja pravnog stava Vrhovnog suda nije dovoljna sama po sebi da predstavlja povredu načela pravne sigurnosti.
Sledom iznetog, Sud je ocenio da su pritužbe očigledno neosnovane i da moraju biti odbačene u skladu sa članom 35. st. 3(a) i 4. Konvencije.
- član 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju
U vezi sa pritužbama prva tri i petog podnosioca da im je povređeno pravo na imovinu, Sud je istakao da je pritužbe iste sadržine razmatrao u predmetu Šabanović i dr. protiv Srbije i proglasio ih nespojivim rationae materiae u vezi sa odredbom člana 1. Protokola 1 uz Konvenciju, te da ne nalazi osnov za drugačiji zaključak u ovom predmetu.
Posledično, Sud je ocenio da su pritužbe prva tri i petog podnosioca nespojive ratione materiae sa odredbama Konvencije i protokola uz nju i odbacio ih je u skladu sa članom 35. stav 4. Konvencije.