Prikaz odluke Vladimir Stojanović i 7 drugih protiv Srbije, broj predstavke 37268/19
Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) je 21. januara 2021. godine objavio odluku u predmetu Vladimir Stojanović i 7 drugih protiv Srbije, broj predstavke 37268/19. Odluku je doneo tročlani Odbor Evropskog suda.
Podnosioci su se u predstavkama prituživali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), kao i na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, zbog neizvršenja domaćih odluka usvojenih protiv društvenog/državnog preduzeća. Zbog sličnosti predmeta, Evropski sud je združio predstavke.
Podnosioci su pre obraćanja Evrospkom sudu, u periodu od avgusta 2016. do februara 2017. godine, podneli Ustavnom sudu ustavne žalbe zbog povrede prava na imovinu, jer nisu uspeli da naplate svoja potraživanja i izvršnim postupcima, a potom ni u stečajnom postupku.
Ustavni sud je rešenjem od 18. septembra 2018. godine (Už-6529/2016) odbacio ustavne žalbe podnosilaca, jer je utvrdio da oni nisu pre podnošenja ustavne žalbe iskoristili pravni put za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku po zakonu koji je počeo da se primenjuje 1. januara 2016. godine.
Vlada je u pogledu dopuštenosti ovih predstavki istakla prigovor neiscrpljivanja domaćih delotvornih pravnih sredstava predviđena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.
Nakon ispitivanja slučaja, Evropski sud je konstatovao da tužena Vlada ne može biti odgovorna za neizvršenje domaćih odluka, jer podnosioci predstavke nisu iskoristili pravna sredstva predviđena Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Naime, Evropski sud se pozvao na odluku Stanković protiv Srbije (broj predstavke 41285/19, od 3. decembra 2019. godine), u kojoj je utvrdio da je podnositeljka predstavke, koja je upotrebila navedena pravna sredstva, izgubila status „žrtve“ u smislu člana 34. Konvencije. Konkretni podnosioci predstavke nisu objasnili zašto bi navedena pravna sredstva bila neadekvatna ili nedelotvorna u njihovom slučaju.
Posledično, Evropski sud je doneo odluku da predstavku proglasi neprihvatljivom, zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, u skladu sa članom 35. stav 1. i članom 4. Konvencije.